Grad Senj staro je naselje utemeljeno pred više od 3000 godina na brdu Kuk, istočno od današnjeg Senja. U prapovijesno vrijeme ispod utvrđenog naselja, na utoku bujice u dugi zaljev, nalazilo se sidrište i trgovište na kojemu se obavljala razmjena dobara između stanovnika iz unutrašnjosti, otočana i primoraca. Zbog porasta važnosti trgovišta, stanovništvo gradine postupno se spuštalo u podnožje i osnovalo novo naselje koje se prvi put spominje u IV. st. pr. Kr. u Periplusu grčkog moreplovaca Pseudoskilaka pod imenom Attienites. Sredinom II. st. pr. Kr. u ove krajeve dolaze Rimljani i postupno preuzimaju kontrolu nad gradom koji se u njihovo vrijeme naziva Senia. Iz Senije kreću na ratne pohode protiv Japoda i ostalih buntovnih ilirskih plemena u zaleđu. Oni su nastavili izgrađivati grad, posebice od sredine I. st. p. Kr. pa do IV. st. U vrijeme njihove vladavine Senia je postala glavno trgovačko, prometno i kulturno središte ovog dijela jadranske obale.
Izgrađeni su: gradska vijećnica, vodovod, terme (kupališta), hramovi (posvećeni bogovima Dijani, Magni Mater/Kibeli i Liberu) i drugi objekti, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi kamenih spomenika, skulptura božanstava, arhitekture i groblja pronađenih na ovom području.
Tijekom V., VI. i VII. st., u vrijeme Seobe naroda, prodiru s istoka barbarska plemena koja prekidaju zlatno doba grada. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni su tragovi paljevine i rušenja koje je izvela jedna od tih skupina. Danas ne možemo pouzdano utvrditi o kojoj se skupini radi.
Najvjerojatnije su to prvi učinili Zapadni Goti (Vizigoti) koji u ovim krajevima borave u prvoj polovici V. st., a konačno rušenje izveli su Avari i Slaveni početkom VII. st.
Na antičkim ruševinama Hrvati u srednjem vijeku podižu novi grad koji u svom imenu čuva tradicije antičke Senije, tj. današnji Senj. O povijesti hrvatskoga Senja u prvim stoljećima poslije dolaska Hrvata gotovo da i nema podataka. Centar srednjovjekovne hrvatske države bio je južnije (u današnjoj Dalmaciji), pa Senj gubi značaj prometnog i trgovačkog središta. Tek sredinom XII. st. grad se opet spominje u pisanim vrelima. Tada je zbog promjene geopolitičkih odnosa i pomicanja središta države prema unutrašnjosti Senj ponovno dobio na važnosti. Godine 1169. osniva se biskupija, što ukazuje na značenje i važnost grada. Od godine 1184. grad pripada viteškom redu templara u čijem će posjedu ostati do 70-ih godina XIII. st.
Poslije templara preuzimaju ga knezovi krčki, kasnije nazvani Frankopani (Frankapani), pod čijom će upravom obnoviti stari sjaj. Ponovno se razvija trgovina i raste značaj senjskoga prometnog pravca i luke. Gospodarski napredak stvorio je osnovu za izgradnju grada, brojnih crkava i samostana u gradu i okolici.
U srednjem je vijeku Senj poznat po glagoljici, pismu vjerojatno stvorenom još u IX. st. za potrebe evangelizacije Slavena. Od XII. st. glagoljica postoji još jedino na tlu Hrvatske, a osobito je razvijena na senjskom području. Godine 1248. senjski je biskup dozvolom pape Inocenta IV. postao jedini biskup u katoličkom svijetu koji može koristiti glagoljicu i narodni jezik u liturgiji. To je dalo novi poticaj razvoju ovoga pisma tijekom XIV. i XV. stoljeća, o čemu govore i brojni sačuvani glagoljski natpisi i rukom pisane knjige i dokumenti. U Senju je radila i glagoljska tiskara, osnovana oko 1494. godine, koja je bila među prvim tiskarama u cijeloj jugoistočnoj Europi i u kojoj su tiskane dvije inkunabule: Senjski glagoljski misal i Spovid općena. Sredinom XV. st., u grad ulazi vojna posada Ugarsko – hrvatskog kralja Matije Korvina. Godine 1469. Senj će postati središte Senjske kapetanije koja je osnovana radi sve bliže osmanlijske opasnosti, ali i zbog obrane od ekspanzionističke politike Venecije.
Osmanlijski ratni pohodi na ovo područje osobito su se intenzivirali u prvoj polovici XVI. st. kada je kraj oko Senja posve opustio, a sam grad postao utočište brojnim izbjeglicama s okupiranih područja. Od izbjeglica se formiraju vojne postrojbe, znameniti senjski uskoci, koji će do početka 20-ih godina XVII. st. uspješno braniti Senj i nanositi teške gubitke vojskama Osmanskoga Carstva i Venecije. Za potrebe obrane na brdu Trbušnjak 1558. godine završena je izgradnja tvrđave Nehaj u koju je bila smještena uskočka posada. Zbog junačkog otpora višestruko jačem neprijatelju ovi su hrabri borci ušli u legendu i narodnu pjesmu, a zbog novonastalih političkih prilika u XVII. st. postali su smetnja i opasnost za novu, miroljubiviju politiku Habsburške Monarhije prema Osmanskom Carstvu i Veneciji, te su bili raseljeni po ostalim hrvatskim krajevima. Mirnija vremena omogućila su obnovu senjske trgovine, a time je bio osiguran i gospodarski prosperitet grada. Posebice je to izraženo u drugoj polovici XVIII. i prvoj polovici XIX. st. kada se izvode veliki građevinski radovi (izgradnja nove Jozefinske ceste, obnova luke, gradnja velikih, tzv. Carskih magazina, regulacija bujice i sl.). Tada počinje novo zlatno doba grada koji će postati jedan od najznačajnijih gospodarskih i kulturnih centara ondašnje Hrvatske. Senjska luka postaje jedna od najvažnijih u državi. Kroz nju prolazi uvoz soli i izvoz žita i drveta. Senjski pomorci na svojim brodovima plove diljem svijeta, a osobito intenzivno trguju s mediteranskim zemljama.
U prosperitetni grad doseljavaju se poduzetnici i radna snaga, osnivaju se trgovačka i brodograđevna društva, trgovinska i obrtnička komora, a razvija se i značajna kulturna djelatnost. Osnivaju se: gradska glazba, čitaonica i ostala kulturna društva.
Senj postaje značajan kulturni centar, a njegovi intelektualci i građani nositelji hrvatske nacionalne ideologije. U gradu su rođeni i živjeli najpoznatiji hrvatski književnici i pjesnici onoga vremena: Silvije Strahimir Kranjčević (1865. – 1908.), Vjenceslav Novak (1859. – 1905.), Milutin Cihlar Nehajev (1880. – 1931.), Milan Ogrizović (1877. – 1923.)…Izgradnja željezničke pruge Karlovac – Rijeka (1873.) koja je zaobišla Senj imala je pogubne posljedice za gospodarstvo i trgovački značaj grada. Promet u luci je veoma smanjen, a roba je skrenula prema Trstu i Rijeci koji su željezničkim vezama bili povezani sa zaleđem. Uloga Senja svedena je na izvoznu luku za drvo iz šire okolice.
Izostanak gospodarskog prosperiteta i marginaliziranje senjskoga prometnog pravca negativno su djelovali na sve ostale vidove života u gradu i široj okolici, tako da već krajem XIX. st. dolazi do odljeva kapitala i stanovništva. To će se u XX. st. intenzivirati, posebice nakon svršetka Drugog svjetskog rata, kada se gospodarskim razlozima pridružuju i politički. U Drugom svjetskom ratu stara gradska jezgra je znatno oštećena u bombardiranjima pri čemu je nestao veliki dio izuzetno vrijedne kulturne baštine. No, dosta se spomenika i sačuvalo, što Senj danas čini zanimljivim za domaće i strane posjetitelje.
Tvrđava Nehaj
Tvrđava Nehaj, simbol grada Senja, sagrađena je 1558. godine pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. Ima kockasti oblik, a orijentirana je prema stranama svijeta. Visoka je 18, a široka 23 m. U nju se ulazilo stepenicama preko drvenog mosta kroz uska dvostruka vrata. Zidovi su debeli 2-3, 30 m, prema vrhu se sužuju, a završavaju s kruništem na kojemu je pet malih ugaonih kula. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i jedanaest velikih otvora.
U unutrašnjosti se nalazi cisterna-zdenac iznad kojega su tri grba: lijevo grb kapetana Ivana Lenkovića sa godinom izgradnje Tvrđave, u sredini grb austrijskog nadvojvode Ferdinanda I – tadašnjeg gospodara Senja, te desno grb senjskog kapetana Herbarta VIII Auersperga Turjaškog. U prizemlju s desne strane nalazilo se ognjište, a uokolo prostorije za momčad i oružje. Ovdje se vide temelji male ranoromaničke Crkve Sv Jurja iz 11.st. Na prvom katu su bile prostorije za časnike i zapovjednika tvrđave. Na drugom katu je bila smještena topovska baterija od 11 teških topova, a danas se ovdje održavaju renomirane kulturne i glazbene priredbe, znanstveni skupovi i druga kulturna događanja. Vrh tvrđave služi kao vidikovac. Odatle su budne straže osmatrale prilaze Senju s kopna i mora, te primale dimne i svjetlosne signale od svojih suradnika s otoka i obale. S vrha Tvrđave pruža se lijepi pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Prvić, Cres, Krk, te na planine Gorskog kotara, Učku i Velebit.
U tvrđavi Nehaj je postavljena zbirka Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija, te izložbe Senjske crkve kroz povijest i Gradski plemićki grbovi Senja.
Tvrđava Nehaj je za posjetitelje otvorena od mjeseca svibnja do studenog, a prema dogovoru i u ostalo vrijeme. Hvala na posjeti!
Više informacija možete dobiti na: gradski.muzej.senj@gs.htnet.hr
Park Nehaj
Park Nehaj smješten je između starogradske jezgre i naselja Trbušnjak, na oko 50 metara nadmorske visine uz samo more. Središte parka je tvrđava Nehaj, simbol senjskih Uskoka, Grada Senja i njegove slavne povijesti. Oko tvrđave Nehaj na oko 14 hektara prostire se Park Nehaj koji nudi niz sadržaja za sve uzraste. Spomenik Kalvarija izgrađen je davne 1740. Vjernici Kalvariju obilaze tokom cijele godine, a do nje vodi križni put sa 14 postaja koje u Parku simbolizira 14 odmorišta. U srcu Parka nalazi se i Kosturnica, spomenik antifašizmu i svim stradalnicima za slobodu. Iz Parka se pruža izniman pogled na Senj, posebno na njegovu starogradsku jezgru – zaštićeni spomenik kulture nastao u srednjem vijeku.
Brdo je isprepleteno s oko 4 kilometara šljunčanih staza pogodnih za rekreaciju poput šetnje, brzog hodanja i sl., a dva dječja igrališta koja se nalaze u Parku djeci pružaju bezbrižnu zabavu. U parku se nalazi i još sportski teren Tenis koji ljeti može služiti i kao ljetna pozornica za održavanje raznih priredbi, koncerata, festivala, predstava i sl.
Više informacija možete dobiti na: http://www.park-nehaj.eu/
Gradski muzej Senj
Gradski muzej Senj nalazi se u palači obitelji Vukasović koja je bila jedna od najuglednijih i najutjecajnijih senjskih obitelji. Palača je građena u XIV./XV. st. U gotičko-renesansnom stilu i vrhunski je objekt profane arhitekture grada Senja. Gradski muzej osnovan je 7. svibnja 1962. godine kao kulturna i znanstvena ustanova čija je zadaća skupljanje, čuvanje, sređivanje, proučavanje, obrađivanje, prezentiranje i objavljivanje muzejske i povijesno-kulturne građe. Muzej ima i odgojno-obrazovnu funkciju, a vodi brigu o cjelokupnoj kulturnoj i prirodnoj baštini grada i okolice.
U muzeju su uređene zbirke: Arheološka i hidroarheološka, Zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva, Senjskog pomorstva, Intelektualni krug Senja, Zbirka novije senjske povijesti, Etnografska zbirka-Bunjevci i Prirodoslovna zbirka-Velebit. U sastavu Gradskog muzeja djeluje i stručna knjižica (Seniensia) sa starijom i novijom arhivskom građom, fotodokumentacija te manja zbirka umjetničkih slika.
Više informacija možete dobiti na: http://www.muzej-senj.hr/
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije ima veliku vrijednost kao arhitektonski spomenik prošlosti te se s pravom doživljava kao najznamenitiji spomenik vjere i kulture u gradu Senju. Sagrađena je 1169. g. kao jednobrodna romanička bazilika na temeljima poganskog svetišta Magnae mater, a zatim paleokrščanskog objekta iz IV – V stoljeća. Nalazi tih objekata utvrđeni su iza svetišta oko 1,5 m pod zemljom. Pročelje i južna strana katedrale bili su do sredine XVIII st. ukrašeni lijepim romaničkim lukovima i nišama izgrađenim od fine opeke, što je utjecaj sjevernotalijanskog graditeljstva u Primorju. U XV. st. s lijeve strane svetišta dograđena je sakristija. U sredini XVIII st. crkva se proširuje dvjema pobočnim lađama i iz tog su vremena svi oltari i druge umjetnine. Najvrjedniji spomenik u katedrali je grob senjskog biskupa Ivana Cardinalibusa (+1392), postavljen iznad ulaza u sakristiju , a izrađen u stilu gotičkog zidnog groba. Od drugih spomenika posebno je značajan reljef Svetog Trojstva koji se ranije nalazio u crkvi Svetog Petra. U donjem dijelu reljefa nalazi se kockasti grb plemića Perovića iz 1491. g. Zanimljiv zbog toga jer je to do sada najstarija poznata varijanata hrvatskog državnog grba, koji se službeno upotrebljava od 1527. g. Za vrijeme drugog svjetskog rata katedrala je teško oštećena pa su nestale mnoge umjetnine i dio arhiva senjskog Kaptola. Današnji je izgled katedrala dobila 1949. i 1950. g . prilikom restauracije. Ispod glavnog oltara nalaze se grobnice senjskih biskupa Pohmajevića, Ožegovića i Maurovića, a ispod desne lađe podzemne kripte u kojima su grobovi senjskih građana od konca XVIII do sredine XIX st. Na prostoru jugozapadno od crkve nalazilo se se do XVIII st. gradsko groblje. Taj se predio i danas Cimiter. Uz samu katedralu nalazile su se crkvice Sv. Jurja, Nevine dječice, Sretnih mladenaca, i Žalosne Gospe. U dokumentaciji se još spominje i crkva sv. Ane i kapela plemićke obitelji Vukasović. Ispred današnjeg tornja nalazio se stari toranj koji je zbog trošnosti porušen, a prema tradiciji poticao je iz 1000 g. Iz doba kralja Držislava.
Više informacija možete dobiti na: http://www.zupasenj.com/
Sakralna baština
Godine 1987. uz pomoć grada Senja utemeljena je Stalna izložba crkvene umjetnosti. Izložba obuhvaća izabrane izloške iz riznice senjske katedrale, arhiva i biskupijske knjižnice. Na njoj su prezentirani ostaci spomeničkog blaga ostalih senjskih crkava, ključevi grada Klisa, salonsko pokućstvo iz vremena biskupa Ožegovića u empir stilu, portreti senjsko – modruških biskupa i liturgijsko posuđe.
Stalna izložba crkvene umjetnosti za posjetitelje je otvorena: od 15. srpanja do 1. rujna: svakim danom: 9-12 i 18-20; ostali mjeseci: radnim danom: 7-15, subotom i nedjeljom ne radi.
Glagoljica – senjska tiskara
Senj je između ostalog poznat i kao glagoljaški grad. Senjska ploča, pronađena na stubištu tvrđave Nehaj prilikom radova na obnovi, svjedoči
i da je glagoljica već u 11. st jednako prošireno pismo kao i na susjednom Krku. Ona je jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika nastala gotovo istodobno kad i Bašćanska ploča. Nije sačuvana u cijelosti već su pronađeni samo ulomci sa isklesanim biljnim ornamentima i glagoljskim slovima. Sačuvani ulomci danas se čuvaju u Gradskom muzeju Senj.
Nakon Senjske ploče dugo nema nikakvih pisanih tragova o upotrebi glagoljice, sve do pisma pape Inocenta iz 1248. senjskom biskupu Filipu u kojem mu daje dopuštenje da vrši bogoslužje na staroslavenskom jeziku, a kao pismo koristi glagoljicu. Važnost ovog pisma je u tome da po prvi put jedan katolički biskup dobiva dopuštenje da služi misu na nelatinskom jeziku. Ovim je pismom postavljen temelj za ulazno razdoblje hrvatske glagoljske kulture u XIV. i XV. st. Pismo se danas čuva u Tajnom Vatikanskom arhivu.
Iz XIV. i XV. st. sačuvan je najveći broj napisa i dokumenata pisan glagoljicom kao što su Statut senjskog kaptola iz 1340.g. kao tzv. Lobkowitzov glagoljski psaltir, knjiga psalama namijenjena laicima. Glagoljica dobiva novi uspon nakon što je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund 1392.g. dao senjskom kaptolu pravo pečata. Nakon dobivene povlastice Kaptol je počeo izdavati glagoljske i latinske isprave, prevoditi ih s jednog jezika na drugi, a uspostavio je i suradnju s gradskim notarom. Iz bogate glagoljske građe pravnog značaja ostala je sačuvana samo kaptolska “Kvaderna” i oporuka Tome Partinića iz 1445.g.
Osim Senjske ploče u Senju je pronađeno još 10 glagoljskih natpisa:
Natpis na kamenoj ploči iz crkve sv. Martina, te Drugi natpis iz crkve sv. Martina koji se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, Natpis na vratima kuće u Ulici Gorica, Natpis na nadvratniku kuće u Ulici široka kuntrada, Natpis fra Šimuna Mečarića, dva ulomka s nadvratnika ili gornjeg praga nekog prozora, natpis na nadgrobnoj ploči pronađeni u tvrđavi Nehaj, a danas se čuvaju u Gradskom muzeju Senj, Natpis na nadvratniku stare, danas srušene kuće Gradišer, Natpis na porušenoj crkvi sv. Jurja te Natpis sa pročelja senjske katedrale.
SENJSKA GLAGOLJSKA TISKARA
Samo pedesetak godina nakon izuma tiskarskog stroja u Senju se pojavila skupina ljudi koja je shvatila važnost ovog izuma. Jedan od njih bio je i Blaž Baromić, jedna od najvažnijih osoba hrvatske kulturne povijesti. On je 1493. u Veneciji tiskao brevijar koji nosi njegovo ime. Sačuvano je pet primjeraka njegova brevijara: dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, te po jedan primjerak u Državnoj knjižnici u Münchenu, knjižnici Parma u Schwarzau (Austria) te u Sibiu (Rumunjska). Nakon tiskanja brevijara Baromić se vratio u Senj te već slijedeće godine nabavio sve potrebne strojeve za ustrojstvo tiskare. 7. kolovoza 1494. tiskano je prvo i najvrjednije djelo Senjske tiskare Misal. Misal je knjiga u kojoj su skupljeni svi tekstovi što se upotrebljavaju kod mise za cijelu liturgijsku godinu. Jezik misala je hrvatsko-crkvenoslavenski. Sačuvana su tri poznata primjerka: u Budimpešti, Petersburgu i Cresu.
Osim misala u Senjskoj glagoljskoj tiskari tiskano je još šest knjižica:
Spovid općena (1496.), Naručnik Plebanušev (1507.), Transit Sv. Jerolima (1508.), Korizmenjak (1508.), Mirakuli slavne Deve Marie (1507./1508.), Meštrija od doba umrtija s ritualom (1507./1508.)
Više informacija možete dobiti na: http://www.muzej-senj.hr
Park senjskih književnika
Grad Senj, u kome su rođeni i živjeli neki od najpoznatijih hrvatskih književnika i pjesnika svog vremena (Silvije Strahimir Kranjčević, Milutin Cihlar Nehajev, Vjenceslav Novak, Milan Ogrizović, Pavao Ritter Vitezović), posvetio im je i park iznad stare gradske plaže u koji je postavio njihove biste. U parku se nalazi i zavjetna crkva Svete Marije od Arta.
Svetište Majke Božje od Krasna
Crkva Majke Božje Krasnarske
Istočno od Krasna i sela Devčići vodi put do crkve Majke Božje Krasnarske iz XVIII., izgrađene na temeljima jedne srednjovjekovne crkve. Najveću umjetničku vrijednost u crkvi predstavlja drveni kasetirani strop, oslikane scene iz života Isusa, Marije i svetaca, s latinskim citatima, iz 1740.g. Ovdje se narod od davnina okuplja 15. kolovoza na svetkovinu Velike Gospe.
