Novalja ima dugu, burnu i zanimljivu prošlost o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi na raznim lokalitetima u gradu i njegovoj okolici. Među njima se ističu tri ranokršćanske bazilike iz 4. i 5. stoljeća, a ostaci podnog mozaika jedne od njih mogu se pronaći unutar gotičke crkve Majke Božje od Ružarija u središtu grada te u dvorištu iza nje. Brojni fragmenti crkvenog namještaja i drugi slični predmeti čuvaju se u arheološkoj zbirci Stomorica. Veliku vrijednost ima relikvijar, pronađen pored jedne od bazilika, koji se nalazi u Arheološkom muzeju u Zadru. U Novalji je pronađen i jedan od najstarijih prikaza lika Majke Božje s natpisom Maria na istočnoj obali Jadrana.
U arheološkom smislu vrlo je zanimljivo područje Caske gdje su u novije vrijeme pokrenuta istraživanja rimskog naselja Cisse koje je, prema legendi, propalo u potresu u 4. stoljeću. Najveću vrijednost i zanimljivost predstavlja jedinstveni antički vodovod iz 1. stoljeća, isklesan u živom kamenu, dug oko 1,2 km, širok do 70 cm i visok do 40 m, s 9 nadzemnih otvora, tzv. odiha. Taj jedinstveni rimski akvedukt, u narodu zvan Talijanova buža, napajao je Novalju vodom iz novaljskog polja. Ulaz u vodovod nalazi se unutar Gradskog muzeja koji u sebi čuva dio novaljskog kulturnog i etnološkog nasljeđa. Iz riznice narodnog blaga izdvajamo domaći ples „Naški“, koji se, uz pratnju mijeha, izvodi obogaćen živopisnim narodnim nošnjama.
Cijeni se i tradicionalno pučko dvoglasno pjevanje nakanat koje ima i svoj festival, a klape “Navalia”, “Čeprljii” (muške) i “Murtelice” (ženska) njeguju izvornu dalmatinsku klapsku pjesmu. Posebnu vrijednost ima pučko liturgijsko pjevanje čije bogatstvo naročito dolazi do izražaja u vjerskim obredima Velikog tjedna (od Cvjetnice do Uskrsa).
Od 2011. godine u Novalji djeluje Gradski mješoviti pjevački zbor koji svojim nastupima obogaćuje značajnije gradske priredbe i svečanosti. Uz to, Zbor je ostvario više uspješnih samostalnih koncerata u Novalji i diljem Hrvatske.
Gradski muzej
Središnja kulturna ustanova Novalje, osim bogate etnografske zbirke te izložbi poznatih i manje poznatih hrvatskih umjetnika različitih izričaja, poznata je po tzv. Talijanovoj buži, odnosno antičkom podzemnom vodovodu, dugačkom oko 1,2 km, čiji se ulaz nalazi unutar muzeja, odakle se može vidjeti njegov početni dio (vodovod nije otvoren za posjetitelje).
O tisućljetnoj prošlosti i burnim vremenima kroz koje je prolazila Novalja svjedoče brojni arheološki nalazi i ostaci, među kojima se svojom jedinstvenošću ističe antički rimski vodovod iz 1. st. koji je jedini objekt takve vrste na hrvatskoj obali Jadrana. Poseban utjecaj imali su rimski osvajači kroz 1. st. pr. Kr. Tako je rimska kultura ostavila svoj trag za više stoljeća. Kroz 4. i 5. stoljeće u Novalji je postojala jaka kršćanska zajednica. Tu su podignute tri velebne bazilike. Po tome je ranokršćanska Novalja bila poznato hodočasničko središte antičkog svijeta. Brojni arheološki nalazi sačuvani su na raznim lokalitetima, a dio njih nalazi se u arheološkoj zbirci Stomorica pored župne crkve Sv. Katarine.
Od ostalih kulturnih ustanova spominjemo Galeriju “Era” u kojoj se već gotovo 4 desetljeća održavaju likovne izložbe renomiranih domaćih i inozemnih umjetnika.
Crnkovićev dvor
Poznati hrvatski književnik i novinar Mladen Kušec je s obitelji u nekadašnjoj trgovini i brijačnici u Novalji izložio, na tavanu nađenu, opremu stare trgovine koja je tu radila sve do ratne 1943. Tako je nastao pravi mali muzej pod nazivom Crnkovićev dvor, u sklopu kojega se održavaju razne radionice i predstave.
Crkva Sv. Katarine
U središtu grada svojom se arhitekturom ističe župna crkva Sv. Katarine, koja je 2008. godine obilježila 100. godišnjicu svojega posvećenja.
Crkva Majke Božje od Ružarija, nazivana i Mala crikva, nalazi se u samom središtu Novalje i u današnjoj veličini sagrađena je u 17. st. na temeljima ranokršćanske bazilike, odnosno srednjovjekovne crkve. Iznad oltara nalazi se čudotvorna slika Majke Božje koja je proplakala u 16. stoljeću, a unutar crkve mogu se vidjeti ostaci podnog mozaika ranokršćanske bazilike iz 4. stoljeća.
Otkriće amfora
Iako su već stari Grci na Jadran donijeli ostvarenu ideju amfore kao osnovne ambalaže za prijevoz vina, ulja i mnogih drugih gospodarskih proizvoda, tek u rimsko vrijeme bilježimo njihovo masovno korištenje u sve bolje organiziranoj pomorskoj trgovini širom Sredozemlja. Izrađene od otpornoga keramičkog materijala koji tisućljećima odolijeva razornim prirodnim utjecajima, one nam omogućavaju otkrivanje i istraživanje ostataka antičkih brodoloma, čime izravno proučavamo pomorstvo i gospodarstvo antičkoga doba.
Svekoliku hrvatsku javnost ugodno je iznenadilo otkriće ostataka potonuloga trgovačkog broda s teretom amfora iz 1. stoljeća prije Krista uz istočnu obalu otoka Paga, u Podvelebitskom kanalu, u uvali Vlaškoj Maloj.
Na postojanje nalazišta upozorio je u proljeće 2004. godine gospodin Dražen Peranić iz Stare Novalje, koji je na morskom dnu otkrio skupinu od oko stotinu amfora i dvije olovne prečke antičkih sidara.
Stručnim uviđajem ustanovljeno je da amfore pripadaju tzv. tipu Lamboglia 2, korištenom poglavito za prijevoz vina, kojim je obilježena proizvodnja amfora od polovice 2. do kraja 1. st. pr. Kr. Te su amfore bile ponajprije namijenjene jadranskom tržištu, a potom i tržištu istočnoga Sredozemlja. Proizvodnja im je dokazana duž zapadne obale Jadrana, a postoje pretpostavke o njihovoj proizvodnji i na istočnoj obali. Na obodu jedne od amfora primijećen je žig TIMO, kojim je proizvođač periodički označavao serije proizvedenih predmeta.
Uz teret amfora i spomenute ostatke dvaju sidara, na nalazištu su otkriveni i drugi predmeti koji su pripadali opremi potonuloga broda. Tako su na pijesku, uz glavnu koncentraciju amfora, pronađene četiri keramičke posude, a među amforama je uočen donji dio kamenoga žrvnja za žitarice. Svi ovi predmeti činili su sastavni dio brodske kuhinje. Prilikom zaštitnog arheološkog iskopavanja na rubnim dijelovima nalazišta otkriven je i olovni uteg korišten kao dubinomjer.
Nalazište je zaštićeno 2004. godine, a otvoreno je svim „podmorskim posjetiteljima“.
Uvala Caska
Područje uvale Caske zanimljivo je za sve ljubitelje arheologije, povijesti i povijesnih fenomena.
Caska se nalazi na zapadnom dijelu Paške uvale u neposrednoj blizini Novalje. Na prostoru ovog malog mjesto bogate povijesti nekad se nalazila Cissa, rimski grad, koji je prema povjesničarima potonuo u 4. stoljeću uslijed potresa.
Brojna istraživanja su pokazala kako se ipak radilo o velikom i značajnom gradu. Da je Caska imala neko osobito značenje, svjedoči i činjenica da je u njoj raskošni ljetnikovac imala poznata i bogata senatorska obitelj iz Rima, Calpurnia.
No, je li Caska rimski grad ili je nastala puno prije, nema dovoljno jasnih zaključaka niti saznanja.
U uvali Caska danas ima tek nekoliko kuća, no na njezinom morskom dnu nalazi se potopljeni grad. Ronjenjem se mogu pronaći ostaci građevina, no najveći je dio potonulog grada nedostupan pogledu zbog velikih naslaga mulja, pijeska i morske trave. Od povijesnih zanimljivosti ističu se još i stara kula (Tunera) – promatračnica tuna i ostaci romaničke crkve Sv. Jurja na brdu iznad Caske s mnoštvom ranosrednjovjekovnih i ranokršćanskih spolija.
