Lopar se može pohvaliti izuzetno bogatim kulturno – povijesnim nasljeđem čiji izvori sežu u najranija razdoblja. Tragovi naseljenosti na otoku, pa tako i u Loparu su vrlo stari, a to dokazuju brojna prapovijesna nalazišta, gradine i grobni humci te artefakti koji govore o kontinuitetu života na ovom prostoru.
Postoji nekoliko objašnjenja podrijetla imena Lopar: dok jedni smatraju da ime potječe od latinske riječi Eporium što znači isturen, drugi pronalaze podrijetlo imena u imenu grčkog otoka Paros koji je u antičko vrijeme bio poznat po mramoru. Mramor se od davnina iskorištavao i na Golom otoku i kod Lopara pa se pretpostavlja da je najbliža lokacija dobila ime Neos Paros (Novi Paros), Neoparo ili Epario koje se kasnije preoblikovalo u – Lopar. Također, neki su mišljenja da je ime slavenskog podrijetla s obzirom da lopar označava lopatu ili pliticu na koje prostor Lopara u odnosu na ostali dio otoka, zaista i podsjeća.
Lopar je rodno mjesto sv. Marina – klesara i osnivača Republike San Marino. Njemu u čast, ime “San Marino” danas nose Turističko naselje, Autocamp i Kulturno – umjetničko društvo u Loparu, a u centru mjesta nalazi se i obilježje sv. Marinu. Kasnije je proglašen svecem i zaštitnikom San Marina. Dan sv. Marina slavi se 3. rujna, i to je državni praznik u San Marinu. Loparani mu odaju počast uprizorenjem njegova života i napuštanja rodnog Lopara, svake godine tijekom manifestacije “Loparska noć – povratak korjenima“.
Boravak u Loparu možete iskoristiti za obilazak cijelog niza sakralnih objekata.
Župna crkva je crkva Sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika župe Lopar, koja se nalazi u samom središtu mjesta. U ljetnim mjesecima u njoj se održavaju mise na stranim jezicima, koncerti crkvenog zbora, otočkih klapa i koncerti ozbiljne glazbe. Dan Župe Lopar je Ivanja – blagdan sv. Ivana, 24.06., a Loparani ga obilježavaju radeći tzv. bubice od lavande koje toga dana nose u crkvu na blagoslov.
Crkva koja bilježi mnogo raniju povijest i uz koju se veže duga tradicija slavljenja blagdana Male gospe, je zavjetna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (u narodu zvana crkva Male gospe ili “U Gospoje”), a koja se spominje u općinskim spisima još u 14. st. Smještena je na brežuljku u borovoj šumi blizu trajektnog pristaništa, a posjećuju je brojni turisti i hodočasnici. Na oltaru se nalazi vrijedan drveni kasnoromanički reljef iz 14. st. na kojemu je prikazana sv. Ana (Marijina majka) s malom Marijom (Mala gospa), te makete brodova i ženski rupci oko oltara kao zavjetni darovi. Svoj dan crkva slavi 8. rujna kada vjernici s cijeloga otoka, praćeni brojnim turistima hodočaste i slave rođenje Blažene Djevice Marije.
Osim ove dvije crkve, vrijedno je napomenuti kako su još i danas vidljivi ostaci nekadašnje crkvice sv. Nikole na Sorinju koju su izgradili pomorci, ostaci kapelice sv. Roka u samom središtu loparskog polja, te ostaci objekta na otočiću Lukovac.
Malena kapela sv. Roka nalazi se u loparskom polju, južno od glavne ceste. Zidovi kapele izgrađeni su od grubo lomljenog kamenog vapnenca i rapskog pješčenjaka. Sv. Roko se u narodu štuje kao zaštitnik od kuge i ostalih kužnih bolesti te bolesti nogu, ruku i rana na tijelu. Budući je kuga u nekoliko navrata poharala otok Rab u prošlosti, kapela sv. Roka usred loparskog polja podignuta je kao zavjetna kapela.
